Spava kao beba….aha, kako da ne

Postoji ona zgodna uzrečica „Spava kao beba“ koja označava nekoga tko spava mirno, postojano, dugo, spokojno.No, kako je to u životu? Kako bebe doista spavaju? Moja prva beba Eva bi lako mogla u tu poslovicu. Već od dva mjeseca života, kad bi ju okupala, presvukla i nahranila, stavila bi ju u njen krevetić i ubrzo bi zaspala.
Spavala bi do jutra. Od otprilike 23 sata do 6 ujutro, što je za tako malu bebicu od samo dva mjeseca stvarno dugo spavanja. Cijelu noć…Pohvalila sam se medicinskoj sestri kod naše pedijatrice i rekla mi je da to nije dobro, da dijete trebam buditi jer je sigurno gladno. Ne može tako mala beba toliko spavati, bez hrane. Bila sam zbunjena time, ali sljedeći svoju logiku da bi se bebica sama probudila ako joj je nešto potrebno ili joj nešto smeta, nisam ju budila noću i prekidala joj san. Niti je ona mene. Ujutro bi se nahranila i lijepo je napredovala na težini. Kad je navršila godinu dana imali smo kratkotrajnih problema s njenim uspavljivanjem koje bi rješavali tako da bi ju stavili u auto i vozili dok ne zaspi, pa onda oprezno u kuću, u njen krevetić. I opet bi spavala cijelu noć. Spavala kao beba.
Kod druge bebe, majke znaju da neće sve biti isto. Ma koliko se mi trudile da sve bude isto kao s prvim djetetom, neke stvari nas iznenade koliko su drugačije. Imala sam istu rutinu s drugom bebom, kao i s prvom. Kupanje. Presvlačenje. Hranjenje. Spavanje. I moj Zvonac bi spavao cijelih 15 minuta. Nakon ponovnog uspavljivanja spavao bi 10 minuta. Nakon ponovnog uspavljivanja 30 minuta. I tako stalno. Cijelu noć. Najviše što je spavao u komadu je bilo 40 minuta. Što radim krivo? Pokušavala sam sve moguće. Više smo bili na svježem zraku, duže bi ga kupala na večer, ne bi mu davala drijemati po danu (što on nije niti htio), kasnije ga stavljala spavati…i ništa. Rezultati su bili isti. Kratko spavanje, a onda veselo buđenje. Naravno da sam ja bila kronično neispavana. On bi se već probudio, a ja još nisam uspjela ni usnuti. Vodila sam ga iskusnoj pedijatrici koja je rekla: „mama, vi imate malog gnjavatora“. Zaključila je da je on zdrava beba koja jako dobro napreduje, samo mu je potrebno manje sna. Vrlo malo sna. On je odmoran, nasmijan, vedar, igrao bi se već poslije samo nekoliko desetaka minuta noćnog spavanja i to je to. To mu je dovoljno. Rekla mi je da on ustvari spava kao beba, da tako bebe spavaju. Tako je spavao skroz do prvog razreda osnovne škole kad je počeo spavati od recimo 23 do 6 sati ujutro, bez prekida. Kao moja prva beba sa dva mjeseca.
„Spavati kao beba“ za neke znači spavati cijeli noć. Za neke znači buditi se svakih nekoliko minuta. Za neke, kao recimo za mene, znači i jedno i drugo.
A za vas? 😊