Odvajanje od bebice
Vjerojatno svaka majka zazire od trenutka kada mora ostaviti svoju bebu i otići na posao.
Koliko god beba bila u sigurnim rukama osobe koja ju čuva, mi mame si umišljamo da samo mi znamo najbolje s našim bebicama. To je djelomično i točno. Ali, samo djelomično.
Za bebe, a i mame, je dobro da se povremeno briga za njih prebacuje i dijeli s drugim osobama kojima vjerujemo.
Kako bi sav taj postupak prošao čim bezbolnije, treba na vrijeme započeti s pripremama i prilagodbama. Najbolje je to raditi postupno. Ostaviti bebu s povjerljivom osobom, isprva na samo pola sata, pa na sat, pa na par sati, dok se ne stekne sigurnost u nama, ali i u osobi koja bebu čuva da će sve proći kako treba.
Sjećam se, kad sam prvi put dala svoju bebu Evu na čuvanje baki, samo da skočim do trgovine, prvih desetak minuta nisam nikamo otišla. Samo sam stajala ispod prozora i slušala šta se u sobi zbiva. Nakon nekoliko utješnih zvukova, poput gugutanja bebice i bakinih tepanja, shvatila sam da gubim vrijeme i pojurila skoro trčećim korakom u trgovinu i brzo nazad. Kasnije, kako je vrijeme prolazilo i beba Eva sve više bila sa bakama, dedama i naposljetku u samom vrtiću, to se moje prisluškivanje činilo pomalo sramotno. Nepotrebno u svakom slučaju.
No, svejedno sam cijeli postupak primjenila i kad sam svoju drugu bebu ostavila na čuvanje. Prisluškivanje, pa trk obaviti ono šta se mora.
S vremenom sam sve manje i manje čekala pred vratima da čujem jel sve u redu, ali potpuno nisam prestala nikada. Čak ni u vrtiću, odnosno jaslicama, gdje sam isto tako dogovorila postupno odvajanje, uvijek bi još par trenutaka stajala s one strane vrata. I to je u redu jer bi me umirilo i bez nervoze bih otišla na posao.
Kako druge mame rješavaju ovaj problem? Koliko sam čula, slično kao i ja. Postupno, s provjerenim osobama, na kratko pa na duže vrijeme, u dogovoru s teticama u jaslicama i vrtiću, smireno i strpljivo.
Polako i planski, kao i sve životno bitne svari.
Komentari nisu omogučeni.